U žalbi je naglašeno da su optužnicom obuhvaćeni visoki dužnosnici Federacije BiH, među kojima predsjednik FBiH, aktualni ministar pravde u Vladi FBiH, kao i dužnosnici Ministarstva pravde FBiH, a izvršenjem kaznenih djela koja su navedena u 33 točke optužnice nanesena je velika šteta Bosni i Hercegovini, sigurnosti svih građana BiH te međunarodnom ugledu naše zemlje, što je između ostalog bilo naročito vidljivo jer su nezakonitosti koje se navode u optužnici bile razlog upućivanja diplomatskih nota našoj zemlji, a o navedenim inkriminacijama izvještavali su mediji u BiH i regiji.

Istaknuto je da je pomilovanjem Merseda Hadžića zvanog „Švicarac“, za kojim je pravosuđe BiH tragalo putem međunarodne tjeralice i koji je uhićen i izručen iz druge države, nanesena šteta međunarodnom ugledu BiH među državama članicama Interpola i poništen rad policijskih i pravosudnih agencija drugih država.

Žalbom se također naglašava da se među osobama koje su nezakonito pomilovane nalaze i višestruko osuđivane osobe, koje su ubrzo nakon puštanja na slobodu sudjelovale u kaznenim djelima i oružanim uličnim okršajima koji su rezultirali nanošenjem teških povreda i smrtnim posljedicama, što je izazvalo nesigurnost i strah građana u cijeloj Bosni i Hercegovini.

U žalbi je naveden i niz drugih predmeta u kojima je Sud BiH zasnovao svoju nadležnost, bez obzira što su se kaznena djela desila u jednom gradu ili unutar jednog entiteta.

Tužitelj je u žalbi naveo da smatra kako ima osnova da Sud BiH primijeni članak 7. Zakona o Sudu BiH, za čiju primjenu se Sud BiH intenzivno zalaže u okviru strukturiranog dijaloga o reformi pravosuđa.

Žalba je proslijeđena Sudu BiH.