Tužilac Regionalnog tima III Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv Dragana Šekarića, rođenog 04. 11. 1969. godine u Goraždu, nastanjenog u Višegradu, državljanina BiH.

Osumnjičeni Dragan Šekarić se tereti da je za vrijeme širokog i sistematskog napada Vojske Republike Srpske od aprila mjeseca 1992. godine i tokom 1993. godine, kao pripadnik srpske Teritorijalne odbrane i paravojne formacije pod nazivom „Osvetnik“ i saučesnik Milana Lukića, učestvovao u napadu na civilno nesrpsko stanovništvo na širem području općina Goražde i Višegrad i vršio progon nesrpskog civilnog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi, ubistvima, mučenjem, silovanjem, nezakonitim oduzimanjem i uništenjem imovine.

On se tereti da je dana 22. 05. 1992. godine, ili približno toga datuma, u prijepodnevnim satima, u naselju Lozje, zvanom Kokino selo, u općini Goražde, zajedno sa više pripadnika Vojske Republike Srpske, sudjelovao u napadu na civilno stanovništvo. Oni su na bespomoćne civile pucali iz automatskog oružja po kućama i drugim civilnim objektima, uz sadejstvo artiljerijske vatre, pjevajući četničku pjesmu „Ko to smije srpski bajrak da razvije“, dok su civili pokušavali pobjeći prema rijeci Drini. Tada su ubijena četiri civila, a teže je ranjeno šest civila od kojih je jedan bio dvanaestogodišnji dječak, koji je od posljedica ranjavanja preminuo.

Optuženi se dana 03. 06. 1992. godine, zajedno sa četvoricom pripadnika VRS, dovezao automobilom pred jednu bošnjačku kuću u naselju Kosovo polje na području općine Višegrad. Prijeteći ukućanima oružjem, prisilili su ih da izađu u dvorište, a četvoro maloljetne djece su postrojili uz zid kuće, uz uvrede, govoreći im da ih sve treba pobiti, psujući im balijsku majku. Optuženi je izdvojio jednu ženu, naredio joj da se vrati u kuću i skuha im kafu, a zatim je otišao u kuhinju i tamo je ovu ženu silovao. Susjednu kuću su zapalili i od ukućana oduzeli putnički automobil, a starica koja je u toj kući stanovala prišla je optuženom tražeći pomoć. Osumnjičeni Dragan Šekarić se ovoj ženi obratio riječima: „Babo sada imaš pare“, silom ju je ugurao u zapaljenu kuću govoreći joj: “Sad ti gasi vatru“, a zatim je pucao u nju iz pištolja i lišio je života.

Dana 20. 05. 1992. godine ili približno tog datuma, optuženi je zajedno sa Milanom Lukićem, Vladom Vojinovićem i NN pripadnikom paravojne jedinice „Osvetnik“, u naselju Dušće u općini Višegrad, presreo jednog bošnjačkog civila koji je svojim putničkim automobilom pokušavao sa svojom porodicom napustiti Višegrad. Oni su civilima naredili da se vrate do svoje kuće u mjestu Dušće, zahtijevajući da im predaju sav novac i dragocjenosti koje su imali kod sebe i naredili su im da u njihovo teretno vozilo utovare svu robu iz garaže. Kada su civili utovarili robu, jedan od vojnika je ovom civilu i njegovom sinu naredio da uđu u automobil, nakon čega ih je odvezao u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag. Istoga dana u večernjim satima, oni su se vratili u ovu porodičnu kuću i jednu ženu, pucnjima iz oružja, lišili života.

Kako se dalje navodi u optužnici, optuženi je, zajedno sa Milanom Lukićem, koji je pravosnažno osuđen kaznom doživotnog zatvora, neutvrđenog dana krajem 1992. godine i početkom 1993. godine, u logoru „Uzamnica“ u Višegradu, u kojem su se nalazili protivzakonito zatvoreni civili Bošnjaci, udarao po tijelu i glavi zatvorenike, nanoseći im fizičke ozljede. Oni su zatvorenike udarali motkom punom čvorova, kocima, željeznim šipkama, električnim palicama i kundacima pušaka. Tom prilikom jedan od zatvorenika je zadobio teške povrede glave, jedan zatvorenik je podlegao zbog povreda, a dvojicu zatvorenika su odveli i njima se do danas izgubio svaki trag.

Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stava 1. tačke h) u vezi sa tačkama a), f) i g) Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, u vezi sa članom 180. stavom 1. istog Zakona.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.