Odnosi s javnošću
Najčešća pitanja
Kada podnijeti izvještaj o počinjenom krivičnom djelu?
Svaki građanin ima pravo i obavezu prijaviti izvršenje krivičnog djela ukoliko ima saznanja o njemu. U određenim slučajevima neprijavljivanje krivičnog djela također predstavlja krivično djelo.
Kome se podnosi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu?
Prijava se podnosi Tužiocu, pismeno ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom, sačinit će se službena zabilješka. Ako je prijava podnesena Sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili nekom drugom sudu ili tužiocu u Bosni i Hercegovini, oni će tu prijavu primiti i odmah je dostaviti Tužilaštvu BiH ukoliko se radi o krivičnom djelu iz njegove nadležnosti.
Što se dalje radi s izvještajem o počinjenom krivičnom djelu?
Ukoliko tužilac ocijeni da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, donosi se naredba o sprovođenju istrage, koja sadrži: podatke o počiniocu krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti.
Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
Ukoliko tužilac ocijeni da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, donosi se naredba o sprovođenju istrage, koja sadrži: podatke o počiniocu krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti. Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.
Ukoliko ne dođe do pokretanja istrage, hoću li o tome biti obaviješten?
O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, Tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana Uredu tužioca. O nesprovođenju istrage, kao i o razlozima za to, Tužitelj će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana Uredu tužioca.
Ko je “osumnjičeni”?
“Osumnjičeni” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo, ali protiv koje nije potvrđena optužnica.
Ko je “optuženi”?
“Optuženi” je osoba protiv koje je jednu ili više tačaka u optužnici potvrdio nadležni sud.
Ko je “osuđeni”?
“Osuđeni” je osoba za koju je pravomoćnom odlukom nadležnog suda utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo.
Koja su moja prava ukoliko sam neopravdano osuđen za krivično djelo ili bez osnova lišen slobode?
Osoba koja je neopravdano osuđena za krivično djelo ili je bez osnova lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budžetskih sredstava, kao i druga prava utvrđena zakonom.
Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca?
Osumnjičeni mora imati branioca već prilikom prvog ispitivanja ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za krivično djelo za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branioca odmah nakon što mu je određen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje.
Nakon podizanja optužnice za krivično djelo za koje se može izreći kazna od deset godina zatvora ili teža kazna, optuženi mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optužnice.
Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branioca, ili branioca ne angažuju osobe koje na to imaju zakonsko pravo, branioca će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća. U ovom slučaju, osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo na branioca do pravosnažnosti presude.
Kada se postavlja branilac po službenoj dužnosti?
Branilac će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako Sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog u interesu pravde.
U slučaju postavljanja branioca, osumnjičeni, odnosno optuženi će se prvo pozvati da sam izabre branioca sa predočene liste. Ukoliko osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne izabere branioca sa predočene liste, branioca će postaviti Sud.
Slabog sam imovnog stanja, mogu li dobiti branioca po službenoj dužnosti?
Branioca po službenoj dužnosti postavit će osumnjičenom, odnosno optuženom, na njegov zahtjev, Sud kada ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti bez obzira na propisanu kaznu, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane.
Kada se može postaviti zahtjev za postavljanje branioca po službenoj dužnosti zbog slabog imovnog stanja?
Zahtjev za postavljanje branioca može se podnijeti u toku cijelog krivičnog postupka. Branioca postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća nakon što je osumnjičenom, odnosno optuženom prethodno pružena prilika da sa predočene liste izabere branioca.
Postoji li smrtna kazna?
Ne, u Bosni i Hercegovini nema smrtne kazne, a najveća propisana kazna je kazna dugotrajnog zatvora.
Kako teče krivični postupak?
Krivični postupak se sprovodi kao što je prikazano na skici.
Ko u BiH provodi krivičnu istragu?
U Bosni i Hercegovini, nakon saznanja o počinjenom krivičnom djelu ili dostavljanja izvještaja o počinjenom krivičnom djelu, istragu provode agencije za provođenje zakona (policija) i nadležni tužilac. U skladu sa izmjenama zakona koje su izvršene 2002. i 2003. godine, prema važećem Krivičnom zakonu BiH i Zakonu o krivičnom postupku BiH, u pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini istragu, umjesto ranije postojećeg instituta istražnog sudije, sada provodi tužilac. Dakle, proces krivične istrage je u nadležnosti tužioca, koji u saradnji sa policijskim agencijama i agencijama za provođenje zakona u BiH, prikuplja dokaze i svjedoke o počinjenom krivičnom djelu, te vrši sve druge radnje iz svoje nadležnosti.
Sa kojim policijskim agencijama i agencijama za provođenje zakona sarađuje Tužilaštvo BiH?
U skladu sa zakonskim odredbama, tužioci Tužilaštva BiH u svome radu u istrazi sarađuju sa svim agencijama za provođenje zakona u našoj zemlji (Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo odbrane BiH, Državna agencija za istrage i zaštitu-SIPA, Granična policija, OSA, Uprava za indirektno oporezivanje BiH, Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, Policija Brčko Distrikta, Finansijska policija, Porezna uprava RS, Porezna uprava FBiH ).
Također, u skladu sa odredbama različitih sporazuma o međunarodnoj pravnoj pomoći i saradnji, Tužilaštvo BiH ostvaruje saradnju i sa agencijama za provođenje zakona u inostranstvu kao i međunarodnim agencijama za provođenje zakona (Interpol, Europol, Eurojust, itd).
Ko podnosi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu?
Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu tužiocu dostavljaju policija i agencije za provođenje zakona. Također, i građani mogu dostavljati informacije za koje smatraju da ukazuju na počinjenje krivičnog djela. Kada od građana, ili iz medija, dođe do saznanja o mogućem počinjenju krivičnog djela, tužilac ima ovlaštenja po službenoj dužnosti formirati predmet i tražiti da se navodi istraže.
Kakvi su dalji koraci nakon što se tužiocu dostavi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu?
Nakon što zaprimi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, tužilac može od ovlaštene policijske agencije ili agencije za provođenje zakona zatražiti dodatne informacije ili provjeru određenih navoda. Nakon što preduzme sve potrebne radnje, tužilac donosi javnu tužilačku odluku, koja može biti u vidu Naredbe za provođenje istrage ili Naredbe o neprovođenju istrage.
Kada se donosi Naredba o provođenju istrage?
Naredba o provođenju istrage donosi se kada nadležni tužilac ocijeni da postoji dovoljno dokaza za osnove sumnje da je određena osoba počinila krivično djelo.U Naredbi za provođenje istrage tužilac jasno definiše ko su osumnjičeni i za koja krivična djela su osumnjičeni u istrazi.
Šta znači Naredba o neprovođenju istrage?
Naredba o neprovođenju istrage je javna tužilačka odluka i donosi se kada tužilac na osnovu prikupljenih i dostavljenih dokaza zaključi da ne postoji osnov sumnje da je određene osoba počinila krivično djelo, ili kada se utvrdi da djelo koje se navodi u prijavi ne predstavlja krivično djelo, ili nema obilježja krivičnog djela, i tsl.
Šta znači Naredba o obustavi istrage?
Naredba o obustavi istrage je tužilačka odluka koja se donosi u slučaju kada je prethodno u predmetu donijeta Naredba o provođenju istrage. Naredba o obustavi istrage se donosi kada iz prikupljenih dokaza ne proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičena osoba počinila krivično djelo, kao i u slučaju smrti osumnjičene osobe.
Kada tužilac podiže optužnicu?
U skladu sa zakonom, tužilac podiže optužnicu kada se u istrazi prikupi dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni odgovoran za počinjeno krivično djelo za koje se sumnjiči. Tužilac optužnicu predaje nadležnom sudu na dalje postupanje. Nakon što se optužnica dostavi, sud ima zakonski rok od 8 dana da potvrdi optužnicu, odbije optužnicu, ili je, u rijetkim slučajevima, vrati radi određenih dopuna.
Kada se i zašto vrši lišenje slobode osumnjičenog?
Lišenje slobode osumnjičenog može se vršiti od strane policijske agencije ili agencije za provođenje zakona, i to od strane onih njihovih pripadnika koji imaju policijska ovlaštenja za lišavanje slobode. Ovlaštene službene osobe lišenje slobode mogu izvršiti kada se neka osoba zatekne u izvršenju krivičnog djela.Također, ovlaštene službene osobe lišenje slobode vrše na zahtjev tužioca koji postupa u određenom predmetu, kada tužilac zaključi, u skladu sa odredbama Zakona o krivičnom postupku, da je u interesu provođenja istrage i krivičnog procesa potrebno da se izvrši lišenje slobode osumnjičene osobe.
Kada je osoba lišena slobode, koliko najduže može biti zadržana?
Kada se osoba liši slobode, takozvani policijski pritvor ili tačnije zadržavanje, može trajati najviše 24 sata, u kojem se roku osoba lišena slobode mora predati nadležnom tužiocu. Kada se osoba lišena slobode preda nadležnom tužiocu, on ima 24 sata da sasluša osumnjičenog i odluči se o tome da li će prema nadležnom sudu uputiti prijedlog za određivanje pritvora. Ukoliko se uputi prijedlog za određivanje pritvora prema sudu, nadležni sud u roku od 24 sata odlučuje o prijedlogu za pritvor. Dakle, bez sudske odluke osoba u pritvoru može biti zadržana najviše 3 dana (72 sata), nakon kojih mora biti donesena odluka kojom se prema osobi lišenoj slobode određuje mjera pritvora ili se osoba pušta na slobodu.
Kakva su prava osumnjičenog pri ispitivanju?
Osumnjičena osoba, prilikom ispitivanja od strane tužioca ili ovlaštene službene osobe, ima pravo zatražiti prisustvo advokata. Također, osumnjičena osoba može odbiti odgovarati na pitanja ili se u potpunosti braniti šutnjom.
Ko podnosi zahtjev za pretres prostorija ili osoba i izuzimanje predmeta ili dokumentacije?
Zahtjev za pretres i izuzimanje predmeta ili dokumentacije donosi se kada tužilac ocijeni da je to nužno radi prikupljanja određenih dokaza u istražnom postupku koji se vodi, a do kojih se ne može doći na drugi način. Tužilac zahtjev dostavlja nadležnom sudu koji zahtjev razmatra i ukoliko je opravdan, donosi naredbu za pretres prostorija i izuzimanje predmeta ili dokumentacije. Realizaciju ovih naredbi vrši ovlaštena policijska agencija, a izuzeti predmeti dostavljaju se sudu koji ih onda ustupa nadležnom tužiocu.
Šta su posebne istražne radnje?
Posebne istražne radnje primjenjuju se kada tužilac ocijeni da se do određenih dokaza ne može doći na drugi način, ili da bi istražne radnje mogle biti povezane sa nesrazmjernim teškoćama. U posebne istražne radnje spadaju: nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija, pristup kompjuterskim sistemima, nadzor i tehničko snimanje prostorija, tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, prikriveni istražilac i informator, simulirani otkup predmeta ili simulirano davanje otkupnine, nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela. Posebne istražne radnje određuje naredbom sudija za prethodni postupak, a na zahtjev tužioca. Naredbe za posebne istražne radnje mogu se odrediti u trajanju od najduže 30 dana, a na posebno obrazložen zahtjev mogu se odrediti na dodatnih 30 dana. Posebne istražne radnje mogu ukupno trajati najduže 6 mjeseci.
Šta je sporazum o priznanju krivice?
Ovaj institut relativno je nov u bh. zakonodavstvu i nastupio je nakon reforme pravosuđa i donošenja novog Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku, 2003. godine. Institut sporazumnog priznanja krivice omogućuje da tužilac i osumnjičena ili optužena osoba sve do izricanja prvostepene presude mogu pregovarati o uslovima za sporazumno priznanje krivice. Ukoliko se sklopi sporazum o uslovima priznanja krivice, osumnjičeni, odnosno optuženi, potpisuju sporazum u kojem se definira da će optuženi priznati krivicu, a da će, zauzvrat, sudu biti predložen raspon kazne oko kojeg se usaglase optužba i odbrana, a koji može biti ispod zakonom propisanog minimuma za počinjeno krivično djelo, kao i druge obaveze optuženog.
Kako tužioci mogu uticati na izrečene presude ukoliko nisu zadovoljni?
Tužioci na visinu kazni izrečenih u prvostepenom postupku mogu uticati ulaganjem žalbi na prvostepene presude, kao redovni pravni lijek. Imaju li građani obavezu prijaviti krivično djelo ukoliko su slučajni svjedoci počinjenja nekog krivičnog djela?
Pravo i obaveza svih građana je da prijave krivično djelo. Neprijavljivanje krivičnog djela također predstavlja krivično djelo i osobe se mogu i krivično goniti zbog neprijavljivanja krivičnog djela.
Ukoliko sam spreman / spremna dati informacije o nekom krivičnom djelu, da li mogu biti krivično gonjen zbog toga?
Svi građani mogu dostaviti tužiocu informacije o počinjenom krivičnom djelu. Te informacije se mogu proslijediti osobno ili putem pošte. Ukoliko osoba želi prijaviti krivično djelo u kojem je i sama učestvovala ili bila očevidac, u Krivičnom zakonu i Zakonu o krivičnom postupku BiH postoje odredbe kojima se po tačno određenim uslovima određenim osobama koje pruže korisne informacije za otkrivanje i procesuiranje krivičnih djela, može dati imunitet od krivičnog gonjenja za njegov udio u izvršenju krivičnog djela.