Optuženi se tereti da je za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i Vojske Republike Srpske (VRS) na području općine Višegrad, u mjesecu lipnju 1992. godine, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

Prema navodima optužnice, optuženi se tereti da je osobno i skupa sa drugim pripadnicima paravojnih formacija i VRS, naoružanim automatskim oružjem, došao do kuće u ulici Pionirska u koju su prethodno dovedeni civili bošnjačke nacionalnosti iz sela Koritnik, gdje su zatočenicima prijetili da će ih ubiti ukoliko ne predaju novac i dragocjenosti, a optuženi Šušnjar je osobno, uz prijetnje i vrijeđanje, vršio pretres civila kako bi se uvjerio da nemaju ništa sakriveno.

Optuženi se također tereti da je iste večeri naredio civilima da u koloni prijeđu u drugu kuću i uđu u prostoriju u prizemlju kuće, te osobno u kuću ugurao posljednjeg civila u koloni, nakon čega su zaključali vrata. U optužnici se navodi da je nakon toga u prostoriju ubačena zapaljiva eksplozivna naprava koja je izazvala požar, a zatim je optuženi ubacio ručnu bombu, dok su istodobno iz automatskog oružja pucali po kući kako bi spriječili civile da pobjegnu.

U kući je bilo zatočeno 57 civila, među kojima žene, djeca i starci, koji su živi zapaljeni. Samo nekoliko osoba je uspjelo pobjeći i spasiti se, a posmrtni ostaci ubijenih do danas nisu pronađeni.

Ovaj događaj, poznat kao „živa lomača“ u kući u Pionirskoj ulici, procesuiran je i u predmetima u Haškom tribunalu, sa kojim je Tužiteljstvo BiH ostvarilo značajnu suradnju.

Zbog svega navedenog, optuženi se tereti da je počinio kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u svezi sa člankom 22. istoga Zakona.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.