Optuženi se tereti da je za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i Vojske Republike Srpske (VRS) na području općine Višegrad, u mjesecu junu 1992. godine, postupao suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

Prema navodima optužnice, optuženi se tereti da je lično i zajedno sa drugim pripadnicima paravojnih formacija i VRS, naoružanim automatskim oružjem, došao do kuće u ulici Pionirska u koju su prethodno dovedeni civili bošnjačke nacionalnosti iz sela Koritnik, gdje su zatvorenicima prijetili da će ih ubiti ukoliko ne predaju novac i dragocjenosti, a optuženi Šušnjar je lično, uz prijetnje i vrijeđanje, vršio pretres civila kako bi se uvjerio da nemaju ništa sakriveno.

Optuženi se također tereti da je iste večeri naredio civilima da u koloni pređu u drugu kuću i uđu u prostoriju u prizemlju kuće, te lično u kuću ugurao posljednjeg civila u koloni, nakon čega su zaključali vrata. U optužnici se navodi da je nakon toga u prostoriju ubačena zapaljiva eksplozivna naprava koja je izazvala požar, a zatim je optuženi ubacio ručnu bombu, dok su istovremeno iz automatskog oružja pucali po kući kako bi spriječili civile da pobjegnu.

U kući je bilo zatvoreno 57 civila, među kojima žene, djeca i starci, koji su živi zapaljeni. Samo nekoliko osoba je uspjelo pobjeći i spasiti se, a posmrtni ostaci ubijenih do danas nisu pronađeni.

Ovaj događaj, poznat kao „živa lomača“ u kući u Pionirskoj ulici, procesuiran je i u predmetima u Haškom tribunalu, sa kojim je Tužilaštvo BiH ostvarilo značajnu saradnju.

Zbog svega navedenog, optuženi se tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u vezi sa članom 22.  istog Zakona.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.