Ove osobe su pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjičene su da su 14. jula 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada usmjerenog protiv bošnjačkog civilnog stanovništva, počinile krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. u vezi sa članovima 180. i 29. Krivičnog zakona BiH.

Oni su osumnjičeni da su kao visoki zvaničnici policijskih i vojnih struktura planirali, rukovodili i nadzirali operacije i aktivnosti, te zajedno sa ostalim pripadnicima vojnih snaga sudjelovali u masovnom progonu stanovništva bošnjačke nacionalnosti u širem području sela Lokanj, opština Zvornik, te na taj način počinili progon oko stotinudvadeset civila, među kojim je bilo djece i žena.

Nakon progona, žrtve su odvodili u kolonama na različite lokalitete i mjesta zatvaranja gdje su mučene i zlostavljane na različite načine, a u više navrata izdvajanjima po grupama vršeno je masovno strijeljanje zarobljenih civila i ubijeno je više od 67 žrtava.

Slobode su lišeni Goran Maksimović (1953), Ljiljan Mitrović (1962), Radivoje Đorđić (1960), Slavko Perić (1966), Vujević Mile (1971), Drašković Vukašin (1973), Stevanović Gojko (1967), Cvjetko Popadić (1952), Lazarević Rajo (1946) i Manojlović Mićo (1962).

U ovom predmetu rađena je obimna istraga Tužilaštva BiH u saradnji sa policijskim agencijama SIPA-om i F MUP-om, a radi se o predmetu koji je u okviru Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina zbog kompleksnosti preuzet od Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Osumnjičeni koji su lišeni slobode bit će u zakonskom roku predati postupajućem tužiocu, koji će ih ispitati i nakon toga odlučiti o podnošenju prijedloga za određivanje mjere pritvora ili mjera zabrane.