Tužitelj Reginalnog tima III Posebnog odjela za ratne zločine Tužiteljstva BiH podigao je optužnicu protiv:

-      Jovana Popovića, rođenog 21. 09. 1949. godine iz Višegrada, državljanina BiH i

-      Gorana Popovića, rođenog 10. 09. 1972. godine iz Višegrada, državljanina BiH.

Navedeni optuženi se terete da su u razdoblju od početka travnja 1992. godine do konca prosinca 1995. godine, u okviru široko rasprostranjenog i sistematskog napada Vojske Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i paravojnih formacija, usmjerenog protiv bošnjačkog civilnog pučanstva u selu Rodić brdo u općini Višegrad, znajući za takav napad, kao pripadnici srpskih oružanih formacija, sudjelovali u progonu civilnog bošnjačkog pučanstva na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi, i to ubojstvima, prinudnim preseljenjem pučanstva, protuzakonitim zatvaranjem, silovanjima, seksualnim ropstvom, prinudnim nestancima, uništenjem i otuđenjem imovine, nanošenjem velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta i drugim nečovječnim djelima slične prirode.

Optuženi Jovan Popović se tereti da je dana 17. 06. 1992. godine, ili približno tog datuma, u skupini sa više naoružanih pripadnika srpske vojske, paravojnih srpskih formacija i policije koje je predvodio Milan Lukić (pravomoćno osuđen na doživotni zatvor), sudjelovao u napadu, pretresu, protuzakonitom uhićenju i odvođenju muškaraca bošnjačke nacionalnosti iz njihovih kuća iz sela Rodića brdo u općini Višegrad, kojom prilikom su zarobili četiri civila, odveli ih u Policijsku stanicu u Višegradu gdje su ubijeni. Jovan Popović je članove njihovih obitelji zlostavljao i prijetio da će ih ubiti ukoliko ne kažu gdje se skrivaju ostali članovi obitelji, koje je osobno poznavao. Kasnije istoga dana, on se vratio u selo i majci jednog od odvedenih civila je rekao da joj je ubio sina i da ga je „Drina odnijela“. Tijela dvojice odvedenih civila su ekshumirana, a tijela druge dvojice civila ni do danas nisu pronađena. Optuženi je u ovom selu također sudjelovao u prinudnom oduzimanju tehničke robe od mještana, kao i jednog putničkog automobila.

Kako se dalje navodi u optužnici, Jovan Popović je sredinom mjeseca lipnja 1992. godine jednu bošnjačku ženu i njeno dvoje malodobne djece držao u ropstvu i prisiljavao ih na razne poljske radove na njegovom posjedu. Tijelo ove Bošnjakinje je ekshumirano 16. 05. 2012. godine na lokalitetu Đurevića polje u općini Višegrad, a njenoj djeci se od tada izgubio svaki trag.

Optuženi Goran Popović se tereti da je kao stražar u logoru „Uzamnica“ sudjelovao u zlostavljanju, premlaćivanju, mučenju i seksualnom zlostavljanju bošnjačkih muškaraca i žena zatočenih u ovom logoru. Prisiljavao ih je da pjevaju četničke pjesme i da jedu svinjsko meso. Koncem prosinca 1992. godine, skupa sa jednim stražarom, optuženi Goran Popović je dvije zatočene ženske osobe u više navrata izvodio iz zatvorskih prostorija i odvodio na livadu do hangara, gdje se nalazila skupina vojnika koji su to promatrali i smijali se. Prisiljavao ih je na seksualni odnos sa zatočenicima, pa kada bi ove dvije žene odbile da to čine, tukao ih je nogama, rukama i drvenim palicama po svim dijelovima tijela, od kojih udaraca su zadobile teške ozljede.

Optuženi Jovan Popović se tereti da je počinio kazneno djelo zločini protiv čovječnosti iz čl. 172. st. 1. točke h) u svezi s točkama a), d), e) i i), a optuženi Goran Popović se tereti da je počinio kazneno djelo zločini protiv čovječnosti iz čl. 172. st. 1. točaka e) i g) KZ-a BiH.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.