Optuženi Rejhan Raković (1980) i Kenit Čakić (1994) sporazumno su priznali krivnju, nakon čega su u Sudu BiH oglašeni krivim i osuđeni na predložene kazne:
- Raković Rejhan na glavnu kaznu, kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Uz izricanje predložene kazne predložena je i izrečena mjera bezbjednosti zabrane vršenja dužnosti policijskog djelatnika u svim policijskim agencijama u BiH u trajanju od pet godina od dana pravnomoćnosti odluke. Na temelju članaka 110. i 111. Kaznenog zakona BiH od optuženog se oduzima protupravno stečena imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u različitim valutama u ukupnom iznosu od oko 100.000 KM, kao i mjera sigurnosti oduzimanja predmeta uporabljenih za izvršenje kaznenog djela;
- Kenit Čakić na glavnu kaznu, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, kao i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 1.000 KM. Na temelju članaka 110. i 111. Kaznenog zakona BiH od optuženog se oduzima protupravno stečena imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 1600 KM, kao i mjera sigurnosti oduzimanja predmeta koji su uporabljeni za izvršenje kaznenog djela.
Optuženi su priznali krivnju da su, djelujući u okviru skupine, nezakonito zahtijevali i primali novac od kandidata kako bi u okviru svojih ovlasti pogodovali njihovom prolasku na konkursu i uposlenju u Graničnoj policiji BiH, a za sebe pribavljali nezakonitu imovinsku korist.
Optuženi su priznali krivnju za počinjeno kazneno djelo udruživanje radi činjenja kaznenih djela iz članka 249., kazneno djelo primanje dara i drugih oblika koristi iz članka 217. KZ-a BiH u svezi sa člankom 54. istog Zakona, a optuženi Čakić i za kazneno djelo davanje dara i drugih oblika koristi iz članka 218. KZ-a BiH.
Potpisivanjem sporazumnog priznanja optuženi su se odrekli prava na suđenje i prava na žalbu na presudu koju im je na temelju sporazuma izrekao Sud BiH.
Nakon prihvatanja sporazuma predmet protiv svih optuženih pravomoćno je okončan bez daljnjeg provođenja sudskog postupka.