Odjel III Tužiteljstva BiH, u svojoj organizacionoj strukturi i načinu ostvarivanja temeljne funkcije zadržao je tardicionalnu formu u radu, što znači da u ovom odjelu ne postoje formirani timovi, s tim da se po potrebi zakazuju kolegiji tužitelja gdje tužitelji međusobno ostvaruju suradnju, na način da razmjenjuju mišljenja i iskustva u radu, te zajednički prevazilaze probleme sa kojima su suočeni u radu po zaduženim predmetima.

Organizaciona shema Odjela III

Novousvojene izmjene Internih kriterija za raspodjelu predmeta između odjela od 30.06.2009. godine, statistički gledano, prouzrokovale su znatan priliv predmeta iz Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju u Odjel III Tužiteljstva BiH, s obzirom da su povećale imovinski cenzus u predmetima kaznenih djela protiv gospodarstva i jedinstva tržišta, kaznenih djela iz oblasti carina i kaznenih djela povrede autorskih prava, koji su prema ranije uspostavljenim internim kriterijima za raspodjelu predmeta od 20.07.2007. godine, inače raspoređivani u rad Posebnom odjelu II.

Pored navedenog, povećanje broja krijumčarenih osoba, te osoba - žrtava trgovine ljudima u svim predmetima u odnosu na kazneno djelo krijumčarenje osoba iz članka 189. KZ-a BiH i kazneno djelo trgovine ljudima iz članka 186. KZ-a BiH, jednim dijelom doprinijelo je također dodatnom prilivu predmeta ove vrste u Odjelu III, a što se u konačnici odrazilo i na ukupan broj predmeta u radu ovog odjela. Pomenutim internim kriterijima od 20.07.2007. godine i izmjenom istih, u nadležnost Odjela III Tužiteljstva BiH određeni su sljedeći predmeti:

1. Predmeti svih kaznenih djela iz nadležnosti Tužiteljstva BiH osim:

-  kaznenih djela iz djelokruga rada Posebnog odjela za ratne zločine u smislu članka II Internih kriterija za raspodjelu predmeta od 20.07.2007. godine,

-  kaznenih djela iz djelokruga rada Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju u smislu novousvojenih izmjena Internih kriterija od 30.06.2009. godine,

2.  Predmeti po kaznenim djelima “korupcije” koja počine službene osobe i odgovorne osobe, a koje nisu visoki dužnosnici niti odgovorne osobe s najvišim funkcijama u gospodarskom društvu ili drugim pravnim osobama u smislu točke 3. članka III ovih kriterija,

3.  Predmeti u svezi zahtjeva za izručenje, molbi za pružanje pravne pomoći i pitanja iz oblasti međunarodne pravne pomoći i suradnje i

4.  Predmeti koji se odnose na sukob nadležnosti i suradnju sa drugim tužiteljstvima, sudovima, tijelima i organizacijama.

PREGLED MEÐUNARODNIH MULTILATERALNIH UGOVORA O PRAVNOJ POMOĆI KOJI OBVEZUJU BOSNU I HERCEGOVINU

-          Europska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u kaznenim stvarima, Strazbur 20.04.1959.g.,

-          Europska konvencija o ekstradiciji, Pariz, 13.12.1957.g.,

-          Dodatni protokol uz Europsku konvenciju o ekstradiciji, Strazbur 15.10.1975.g.,

-          Drugi dodatni protokol uz Europsku konvenciju o ekstradiciji, Strazbur 17.03.1978.g.,

-          Europska konvencija o prijenosu postupka u kaznenim stvarima, Strazbur, 15.03.1972.g.,

-          Europska konvencija o transferu osuđenih osoba, Strazbur, 21.03.1983.g.,

-          Europska konvencija o obavještenju o stranom pravu, London, 07.06.1968.g.

-          Dodatni protokol Europskoj konvenciji o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima, Strazbur,17.03.1978. g.

-          Konvencija o centru za provođenje zakona u Jugoistočnoj Europi, Bukurešt 26.05.1999. godine

Osim navedenih konvencija, Bosna i Hercegovina je notifikacijom o sukcesiji preuzela veliki broj međunarodnih bilateralnih ugovora o pravnoj pomoći.

Od posebne važnosti za Bosnu i Hercegovinu je ratificiranje Ugovora o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo usvojenog na Diplomatskoj konferenciji dana, 20.01.1996. godine, s obzirom da je u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu evidentan porast kaznenih djela povrede autorskih prava, a zbog čega su tijekom prošlih godina, u cilju bolje edukacije tužitelja na ovom polju organizirani višednevni seminari.