Odjel III Tužilaštva BiH, u svojoj organizacionoj strukturi i načinu ostvarivanja osnovne funkcije, zadržao je tradicionalnu formu u radu, što znači da u ovom odjelu ne postoje formirani timovi, s tim da se po potrebi zakazuju kolegiji tužilaca gdje tužioci međusobno ostvaruju saradnju, na način da razmjenjuju mišljenja i iskustva u radu, te zajednički prevazilaze probleme sa kojima su suočeni u radu po zaduženim predmetima.

Organizaciona shema Odjela III

Novousvojene izmjene Internih kriterija za raspodjelu predmeta između odjela od 30.06.2009. godine, statistički gledano, prouzrokovale su znatan priliv predmeta iz Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju u Odjel III Tužilaštva BiH, s obzirom da su povećale imovinski cenzus u predmetima krivičnih djela protiv privrede i jedinstva tržišta, krivičnih djela iz oblasti carina i krivičnih djela povrede autorskih prava, koji su prema ranije uspostavljenim internim kriterijima za raspodjelu predmeta od 20.07.2007. godine, inače raspoređivani u rad Posebnom odjelu II.

Pored navedenog, povećanje broja krijumčarenih osoba, te osoba - žrtava trgovine ljudima u svim predmetima u odnosu na krivično djelo krijumčarenje ljudi iz člana 189. KZ-a BiH i krivično djelo trgovine ljudima iz člana 186. KZ-a BiH, jednim dijelom doprinijelo je takođe dodatnom prilivu predmeta ove vrste u Odjelu III, a što se u krajnjem odrazilo i na ukupan broj predmeta u radu ovog odjela. Pomenutim internim kriterijima od 20.07.2007. godine i izmjenom istih, u nadležnost Odjela III Tužilaštva BiH određeni su slijedeći predmeti:

1. Predmeti svih krivičnih djela iz nadležnosti Tužilaštva BiH osim:

-  krivičnih djela iz djelokruga rada Posebnog odjela za ratne zločine u smislu člana II Internih kriterija za raspodjelu predmeta od 20.07.2007. godine,

-  krivičnih djela iz djelokruga rada Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju u smislu novousvojenih izmjena Internih kriterija od 30.06.2009. godine,

2.  Predmeti po krivičnim djelima “korupcije” koja počine službene osobe i odgovorne osobe, a koje nisu visoki dužnosnici niti odgovorne osobe s najvišim funkcijama u privrednom društvu ili drugim pravnim osobama u smislu tačke 3. člana III ovih kriterija,

3.  Predmeti u vezi zahtjeva za izručenje, molbi za pružanje pravne pomoći i pitanja iz oblasti međunarodne pravne pomoći i saradnje i

4.  Predmeti koji se odnose na sukob nadležnosti i saradnju sa drugim tužilaštvima, sudovima, organima i organizacijama.

PREGLED MEÐUNARODNIH MULTILATERALNIH UGOVORA O PRAVNOJ POMOĆI KOJI OBAVEZUJU BOSNU I HERCEGOVINU

-          Evropska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima, Strazbur 20.04.1959.g.,

-          Evropska konvencija o ekstradiciji, Pariz, 13.12.1957.g.,

-          Dodatni protokol uz Evropsku konvenciju o ekstradiciji, Strazbur 15.10.1975.g.,

-          Drugi dodatni protokol uz Evropsku konvenciju o ekstradiciji, Strazbur 17.03.1978.g.,

-          Evropska konvencija o prenosu postupka u krivičnim stvarima, Strazbur, 15.03.1972.g.,

-          Evropska konvencija o transferu osuđenih osoba, Strazbur, 21.03.1983.g.,

-          Evropska konvencija o obavještenju o stranom pravu, London, 07.06.1968.g.

-          Dodatni protokol Evropskoj konvenciji o uzajamnoj pomoći u krivičnim stvarima, Strazbur,17.03.1978. g.

-          Konvencija o centru za provođenje zakona u Jugoistočnoj Evropi, Bukurešt 26.05.1999. godine

Osim navedenih konvencija, Bosna i Hercegovina je notifikacijom o sukcesiji preuzela veliki broj međunarodnih bilateralnih ugovora o pravnoj pomoći.

Od posebne važnosti za Bosnu i Hercegovinu je ratifikacija Ugovora o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo usvojenog na Diplomatskoj konferenciji dana, 20.01.1996. godine, s obzirom da je u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu evidentan porast krivičnih djela povrede autorskih prava, a zbog čega su tokom prošlih godina, u cilju bolje edukacije tužilaca na ovom polju organizirani višednevni seminari.